Donation flooded

Balkans floods - needs help

Iz poštovanja i susjećanja prema žrtvama poplave u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj do daljnjega ne objavljujem postove

http://edition.cnn.com/video/data/2.0/video/bestoftv/2014/05/20/exp-balkans-floods-serbia-appeal-for-aid.cnn.html

Ukleti novac

Wayne Sabaj (51) u kolovozu 2011. godine je slučajno pronašao 150.000 dolara dok je brao brokule u svom vrtu u McHenryu, Illinois. Nažalost, umro je prije nego što je uspio potrošiti centa, a priča je postala zanimljiva medijima jer se krajem pronio glas da je za njegovu smrt, ali i infarkt koji je potom pretrpio njegov otac, krivo - prokletstvo!Sabaj je umro u ponedjeljak od posljedica dijabetesa, i to samo par dana uoči odluke suda koliko će mu od tog iznosa pripasti budući da je svoj dio zatražila i kćer njegove susjede.
Naime, upravo je gospođa Delores Johnson i bila ta koja je novac zakopala u uvjerenju da je uklet, i koja je umrla u prosincu u 87. godini ne otkrivši nikad svojoj kćeri gdje se nalazi.
- Čini se da je gospođa Johnson bila u pravu, da je taj novac uklet - izjavio je odvjetnik Robert Burke, koji je Sabaja vodio kroz sudsku nagodbu.
Burke očekuje da će sud svejedno 11. srpnja donijeti odluku tko će i koliko novca podijeliti, pa medijima otkrio još jednu zanimljivost.
Svojedobno se u sudski proces uključio i neimenovani vlasnik trgovine u Napervilleu, uz tvrdnju da je riječ o novcu koji su mu pljačkaši odnijeli iz radnje 2010. godine.
Ipak, u međuvremenu se povukao i izjavio da mu ništa ne pripada, no nije poznato je li se prepao posljedica možebitne laži ili navodne kletve.
Eto, stvari su otišle toliko daleko da je čak i odvjetnik Burke napomenuo da će dobro razmisliti hoće li uopće naplatiti usluge, pogotovo nakon smrti klijenta i infarkta koji je pretrpio njegov otac i kome se sada bore u bolnici za život, prenosi Chicago Tribune.

(Izvor 24 sata)

Veseli blagdani

Samoborski dvorac Podolje

Imam duha starog 400 godina

 
Dvorac je nekada bio stražarnica s koje se nadgledalo. Ponekad, usred noći, iz potkrovlja dopiru čudni zvukovi. Ne, nisu to šišmiši kojih tamo ima na tisuće. Na njih smo se naviknuli. Mogao bih se zakleti da netko onuda hoda. Možda zvuči sablasno, ali ne plaši nas to tapkanje iznad naših glava. Mi znamo - to su duhovi. Vjerojatno me posjećuje netko od mojih predaka kako bi me ukorio zbog nepodopštine koju sam nekad napravio, rekao je Dorijan Bošnjak Praunsperger (55), vlasnik samoborskog dvorca Podolje. 
Gledala sam ga zapanjeno pokušavajući dokučiti iz izraza njegova lica šali li se ili ne. A on - kao da je odlučio da to ostane njegova mala tajna. Ma dobro, pomislim, valjda će se duhovi suzdržati dok ne odem. Istog trena, munja koja je proparala nebo, osvijetlila je kroz mali prozor viteški oklop u kutu koji je izgledao kao da će svaki tren krenuti prema nama. U hodniku je bilo jezivo hladno. Ali znatiželja za otkrivanjem obiteljskih tajni Praunspergerovih, starih više od 400 godina, natjerala me da krenem u razgledavanje. Dorijan je bio odlučan - krećemo od podruma. 

- Tu je sve počelo. Ovo je u 14. stoljeću bila stražarnica. Postoje zapisi da je 1590. iz Karlovca u Samobor došao Martin Szaich, potomak češke plemenitaške obitelji De Pernica, da bi se tu sklonio od Turaka. Zbog njegove važnosti obitelj Erdödy mu 1633. darovnicom poklanja nekadašnji vojni objekt, koji je u međuvremenu postao dvorac Podolje - objasnio je Dorijan. Dodao je kako je posljednji iz obitelji Szaich bio Sigismund. Njegova se kći Viktorija u travnju 1779. udala za Petra Praunspergera. Otvorio je jedva primjetna vratašca u zidu. Ugledala sam tunel. Požurila sam se uvući u njega, a moj je domaćin započeo novu priču.
- Jednom je bačva iz ovog podruma slučajno udarila u zid i probila ga. Tako su otkrili ovaj tunel. Bio je pun oružja, vjerojatno od Francuza, koji su 1800. godine okupirali Samobor - ushićeno je nastavio Praunsperger. 

U dvorcu su se snimali popularni filmovi

Ono pak što si Dorijan, kako kaže, nikako ne može zamisliti, jest da živi u novoizgrađenom stanu, na petom katu zgrade, negdje u centru Zagreba, s modernim, minimalističkim namještajem. Po zidovima hodnika kroz koji smo se uspinjali visjeli su koplja, mačevi, helebarde i štitovi. Nije ni čudo da je dvorac bio iznajmljen za snimanje filmova kao što su ‘Dvanaestorica žigosanih’ i ‘Vjetrovi rata’.
Napokon smo se našli u prostranom salonu na prvom katu. Instinktivno sam sjela na čelo dugačkog prastarog stola, a ručno rađeni teški stolac sam jedva pomaknula. Domaćin je za tu priliku navio zidni sat iz 1800. godine. Prostoriju je ispunila čudesna smirujuća glazba, a kazaljke su se počele jedva primjetno pomicati.
- Za ovim stolom okupljanje u vrijeme ručka i večere bilo je obavezno. Baka je bila gazdarica i nju smo svi bespogovorno slušali - priznao je Dorijan i otkrio još nekoliko detalja o baki. 
Naime, u njena je muža Hanibala bila zaljubljena slavna hrvatska slikarica Slava Raškaj. Usput mi je pokazao i Bibliju iz 1722. na gotici i latinskom. Mogla bih se zakleti da je težila nekoliko kilograma, a njene stranice bojala sam se prelistati da se ne pretvore u prah. 
U jednoj od soba upoznala sam i Dorijanova jedinog potomka, kćer Ivonu (27). Ona je posljednja koja nosi prezime Praunsperger. Nekoliko je sati proletjelo. Morali smo se na brzinu pozdraviti pred dvorcem jer je kiša pljuštala. Dobila sam zadnju priliku da još jednom bacim pogled na munjom osvijetljeni dvorac. Habsburški grb s dvoglavim orlom na ulaznim vratima piljio je u mene. Veličanstveno.

(Izvor 24 sata)