ponedjeljak, 1. veljače 2010.

Parapsihologija: Mentalne fotografije

Mogu li se misli fotografirati? Hotelski nosač iz Čikaga, Ted Serios, uvjeren je da mogu, pa je do sada napravio stotine slika kao dokaz. Nazvao ih je - mislografijama!
 
Ted Serios je sjedio u hotelskoj sobi i okrenuo polaroid kameru (to je onaj aparat kom slike odmah idu van) prema svom licu. Fleš se upalio, a dr Džul Ajzenbat mu je smjesta uzeo kameru i izvukao fotografiju iz nje. Umjesto da pokaže Seriosovo lice – gle čuda - pojavila se slika jedne zgrade.
Za Seriosa, čikaškog hotelskog nosača, za kojeg tvrde da je alkoholičar i strastveni pušač (nikada ne gasi cigaretu), bila je to samo još jedna od njegovih čudnih parapsiholoških fotografija koje naziva "mislografijama". Ali, za dr Ajzenbada, profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Koloradu, bila je to upečatljiva predstava paranormalne moči, koju je trebalo znanstveno istražiti.
 
Fantastične predstave
Kad je u travnju 1964. godine odletio u Čikago na prvu seansu eksperimenata sa Tedom Seriosom, Ajzenbad je bio gotovo siguran da će prisustvovati "nekoj vrsti mađioničarskog trika", kakvih je u prošlosti bilo napretek. Ipak, pojava polaroid kamere uveliko je olakšala kontrolu "mislografskih" slika i doprinjela da rezultati eksperimenata budu vidljivi u roku od nekoliko sekundi.
Istraživači, koji su radili sa Seriosom, donosili su svoje vlastite filmove i kamere; ponekad su čak i sami snimali fotografije s kamerom usmjerenom na tog čikaškog parapsihologa - pa ipak, rezultati su najcešče bili vrlo neobični. Nisu na svim fotografijama bile slike; neke su bile neprirodno bijele dok su druge bile neobjašnjivo crne, mada su osvjetljenje i drugi faktori u sobi bili uvijek istovjetni. Povremeno su se pojavljivali i neki zamagljeni motivi, ponekad dio Seriosova lica, a ponekad prepoznatljivi predmeti iz sobe u kojoj su vršeni ekspeimenti.
Može li Serios uistinu utisnuti svoje misli na fotografije?
To je toliko nevjerojatno da od samog početka sliči na lukavu prijevaru. Da bi proizveo svoje začuđujuče slike, Serios je u početku samo gledao u kameru. On bi ponekad koristio mali plastični cilinder čiji je jedan kraj pokriven običnim celofanom a u drugim prilikama on bi jednostavno zarolao komadić papira.
- Svrha ovoga, objašnjavao je Serios, jeste da ne bi prstima zamračio objektiv.
Njegovi kritičari, međutim, shvaćaju to kao nešto što ima drugačiju svrhu i za njih to isto tako sumnjivo kao i - mađioničarev šešir.
 
Pod savršenom kontrolom
Dva izvjestitelja, Carls Rejnolds i Dejvid Ajzendrat, konstruirali su malu spravicu koja se mogla na taj način sakriti a koja je proizvela rezultate slične Seriosovim. Njihova priča objavljena u časopisu «Popularna fotografija» (listopad 1967.) dala je skepticima "dokaze" za kojima su tragali.
Ajzenbad i drugi istraživači zadovoljili su se time da spravica ne sadrži nikakvu skrivenu opremu. Oni su svi svjesni hipoteze o mikrofilmu, pa "spravica" Seriosu obično daju u trenutcima kada osjeti da može proizvesti paranormalnu fotografiju. Zatim mu se ona smjesta oduzima i pregleda snimljeni materijal. «Spravica» se u njegovim rukama ne zadržava duže od 15 sekundi i za to vrijeme je pod oštrom kontrolom.
Serios obično nosi košulju kratkih rukava ili se skida do pojasa, što mu onemogučava da bilo što sakrije blizu svojih ruku. Osim toga, kažu istraživači, oni tako pažljivo kontroliraju eksperimente da je prijevara naprosto nemoguča!
 
U brojnim prilikama slike su se pojavljivale i kad je netko drugi držao i "spravicu" i kameru, i kad se oboje moglo slobodno ispitati. Dva eminentna američka parapsihološka istraživača dr Đž. G. Prat i dr Ian Stivenson, koji su izvodili brojne testove sa Seriosom, otvoreno tvrde:
«Mi smo posmatrali Teda u preko 800 pokušaja i nikad nismo primijetili da nešto petlja ili se sumnjivo ponaša prilikom snimanja mislografija!…"
Osim toga, dodaje dr Ajzenbad, Serios nikada nije uhvačen ni sa kakvim skrivenim slajdovima ili mikrofilmovima. S druge strane, i sama priroda fotografija isključuje teoriju o prijevari!
 
Pun pogodak
Serios je pozvao istraživače da sa sobom ponesu slike zatvorene u koverte, koje bi on pokušao paranormalno reproducirati na polaroid filmu. Prvom prilikom kad je Ajzenbad u jednoj hotelskoj sobi u Čikagu vidio Seriosa kako snima paranormalne fotografije, psihijatar je sa sobom ponio dvije slike zgrada moskovskog Kremlja, svaka stavljena između dva kartona i spremljena u zasebnoj debeloj žutoj kuverti.
Jedna od slika koje je Serios proizveo na ovoj seansi predstavljala je visoku, usku zgradu koju je jedan od prisutnih identificirao kao čikaški Vatrogasni toranj - karakteristično mjesto koje je moglo biti poznato i Tedu Seriosu . Kada se činilo da je ovo potpuno udaljeno od prave slike, Ajzenbad je bio vrlo impresioniran, djelimično radi toga što su neke slike i simboli na slici bili relevantni sa pravcem razmišljanja u njegovoj svjesti u tom trenutku.
Međutim, nakon dvije godine, Ajzenbad je naišao na jedan drugi prizor zgrada Kremlja, ovog puta Ivanov zvonik, koji se samo djelimično vidi na jednoj od onih «mislografija». Tek tada je shvatio da on ima "lako uočljivu" sličnost sa čikaškim Vatrogasnim tornjem. Serios je napokon ostvario pun pogodak.
Međutim, događali su se i neuobičajene stvari. U svibnju 1965. Serios je proizveo 11 neznatno različitih «mislografija» nečega što je izgledalo da je staklena fasada neke trgovine. Na jednoj od njih je pisalo "Stari zlatni dučan" i jasno se vidjelo napisano krupnim slovima. Dvije godine nakon toga to mjesto je prepoznato kao trgovina - Wells Fargo Express Office. Ajzenbad kaže da se promjena imena nije mogla desiti kasnije od 1958. godine, a moguče i ranije. No, i pored nastojanja nije se uspjelo doči do bilo kakove fotografije te radnje iz njenih ranijih dana.
Mada Seriosove «mislografije» savršeno odgovaraju (osim imena) današnjem izgledu trgovine, postoji neobična zamjena na jednoj slici slova "w" za "o", tako da stoji "The Wld Gold Store", "W" je točno tamo gdje bi bilo da je napisano "Wells Fargo".
Nešto slično se desilo sa slikom koja je prikazivala dva kata jedne zgrade i neka slova pomalo zamučena, ali koja su se ipak mogla razaznati. Zgrada je prepoznata kao hangar zrakoplovnog odjeljenja kanadske konjičke policije, ali su na mislografiji uočene čudne greške u pisanju. Na Seriosovoj slici piše "Air Division Cainadain Moun ", umjesto «Air Division Canadian Mounted Police». Da je Serios na neki način koristio skrivene slajdove da napravi svoje slike onda bi riječi bile pravilno ispisane. Jedna druga, vrlo jasna «mislografija» pokazuje Viljemsove štale, preko puta zgrade opere u Sentral Sitiju. I na njoj je došlo do neobičnih grešaka. Cigle su izmijenjnog oblika, a prozori su – zazidani!
Zbog «mislografija» na kojima je izgledalo da je Serios fotografisao prošlost ili iskrivljenu stvarnost, dr Ajzenbad i neki drugi istraživači organizirali su eksperimentalnu seansu 27. svibnja 1967. u Prirodoslovnom muzeju u Denveru u kome su bili okruženi neolitskim i paleolitskim eksponatima. Nadali su se da će Seriosova moč možda na filmu uhvatiti nešto što je staro nekoliko hiljada godina.
 
Čudna zamjena
Serios je bio uvjeren u uspjeh i počeo se koncentrirati na prizor čovjeka koji pali vatru. I odista, «mislografije» su zabilježile nekoliko neolitskih prizora, od kojih je najimpresivnija ona koja prikazuje Neandertalca u čučečem položaju. Međutim, leća Seriosove kamere nije zaronila u prošlost da bi zabilježila ovu sliku. To je odmah uočila profesorica H. Mari Vermington i rekla, da je to jako slično dobro poznatom modelu Neandertalca iz Fildovog prirodoslovnog muzeja u Čikagu čije se slike prodaju kao razglednice širom Amerike.
 
Što se desilo? Da li je Serios krivotvorio fotografije?
Detaljnom istragom, u koju su bili uključeni brojni eksperti, ustanovljeno je da je to bilo nemoguce, ali nije objašnjeno zašto je na Seriosovim fotografijama zabilježen prizor iz Fildovog prirodoslovnog muzeja, a ne iz muzeja u Denveru.
Uskoro nakon ove seanse Seriosove parapsihološke sposobnosti su nestale i kroz godinu dana, mada je i dalje nastavio da sa izlaže eksperimentima, jedino što je mogao proizvesti bile su crne ili bijele slike bez raspoznatljivih figura.
 
Serios je gubio svoju moč i ranije - najduže na period od dvije godine - i činilo se kao da se radi o nekakvom upozorenju. Rekao je : "To je kao da se spusti zavjesa, i to ti je sve, brate."
Ali, možda jeste bilo upozorenja. Posljednja fotografija koju je pod nadzorom stručnjaka napravio u lipnju 1967. godine pokazala je sliku - zavjese koja se spušta!
 
Eto...malo dugačko, ali ima i toga, pa to svi znamo, "mašta može svašta"