Mogu li se misli fotografirati? Hotelski nosač iz Čikaga, Ted
Serios, uvjeren je da mogu, pa je do sada napravio stotine slika kao
dokaz. Nazvao ih je - mislografijama!
Ted Serios je sjedio u hotelskoj sobi i okrenuo polaroid kameru (to
je onaj aparat kom slike odmah idu van) prema svom licu. Fleš se
upalio, a dr Džul Ajzenbat mu je smjesta uzeo kameru i izvukao
fotografiju iz nje. Umjesto da pokaže Seriosovo lice – gle čuda -
pojavila se slika jedne zgrade.
Za Seriosa, čikaškog hotelskog nosača, za kojeg tvrde da je
alkoholičar i strastveni pušač (nikada ne gasi cigaretu), bila je to
samo još jedna od njegovih čudnih parapsiholoških fotografija koje
naziva "mislografijama". Ali, za dr Ajzenbada, profesora psihijatrije na
Medicinskom fakultetu u Koloradu, bila je to upečatljiva predstava
paranormalne moči, koju je trebalo znanstveno istražiti.
Fantastične predstave
Kad je u travnju 1964. godine odletio u Čikago na prvu seansu
eksperimenata sa Tedom Seriosom, Ajzenbad je bio gotovo siguran da će
prisustvovati "nekoj vrsti mađioničarskog trika", kakvih je u prošlosti
bilo napretek. Ipak, pojava polaroid kamere uveliko je olakšala kontrolu
"mislografskih" slika i doprinjela da rezultati eksperimenata budu
vidljivi u roku od nekoliko sekundi.
Istraživači, koji su radili sa Seriosom, donosili su svoje vlastite
filmove i kamere; ponekad su čak i sami snimali fotografije s kamerom
usmjerenom na tog čikaškog parapsihologa - pa ipak, rezultati su
najcešče bili vrlo neobični. Nisu na svim fotografijama bile slike; neke
su bile neprirodno bijele dok su druge bile neobjašnjivo crne, mada su
osvjetljenje i drugi faktori u sobi bili uvijek istovjetni. Povremeno su
se pojavljivali i neki zamagljeni motivi, ponekad dio Seriosova lica, a
ponekad prepoznatljivi predmeti iz sobe u kojoj su vršeni ekspeimenti.
Može li Serios uistinu utisnuti svoje
misli na fotografije?
To je toliko nevjerojatno da od samog početka sliči na lukavu
prijevaru. Da bi proizveo svoje začuđujuče slike, Serios je u početku
samo gledao u kameru. On bi ponekad koristio mali plastični cilinder
čiji je jedan kraj pokriven običnim celofanom a u drugim prilikama on bi
jednostavno zarolao komadić papira.
- Svrha ovoga, objašnjavao je Serios, jeste da ne bi prstima
zamračio objektiv.
Njegovi kritičari, međutim, shvaćaju to kao nešto što ima drugačiju
svrhu i za njih to isto tako sumnjivo kao i - mađioničarev šešir.
Pod savršenom kontrolom
Dva izvjestitelja, Carls Rejnolds i Dejvid Ajzendrat, konstruirali
su malu spravicu koja se mogla na taj način sakriti a koja je proizvela
rezultate slične Seriosovim. Njihova priča objavljena u časopisu
«Popularna fotografija» (listopad 1967.) dala je skepticima "dokaze" za
kojima su tragali.
Ajzenbad i drugi istraživači zadovoljili su se time da spravica ne
sadrži nikakvu skrivenu opremu. Oni su svi svjesni hipoteze o
mikrofilmu, pa "spravica" Seriosu obično daju u trenutcima kada osjeti
da može proizvesti paranormalnu fotografiju. Zatim mu se ona smjesta
oduzima i pregleda snimljeni materijal. «Spravica» se u njegovim rukama
ne zadržava duže od 15 sekundi i za to vrijeme je pod oštrom kontrolom.
Serios obično nosi košulju kratkih rukava ili se skida do pojasa,
što mu onemogučava da bilo što sakrije blizu svojih ruku. Osim toga,
kažu istraživači, oni tako pažljivo kontroliraju eksperimente da je
prijevara naprosto nemoguča!
U brojnim prilikama slike su se pojavljivale i kad je netko drugi
držao i "spravicu" i kameru, i kad se oboje moglo slobodno ispitati. Dva
eminentna američka parapsihološka istraživača dr Đž. G. Prat i dr Ian
Stivenson, koji su izvodili brojne testove sa Seriosom, otvoreno tvrde:
«Mi smo posmatrali Teda u preko 800 pokušaja i nikad nismo
primijetili da nešto petlja ili se sumnjivo ponaša prilikom snimanja
mislografija!…"
Osim toga, dodaje dr Ajzenbad, Serios nikada nije uhvačen ni sa
kakvim skrivenim slajdovima ili mikrofilmovima. S druge strane, i sama
priroda fotografija isključuje teoriju o prijevari!
Pun pogodak
Serios je pozvao istraživače da sa sobom ponesu slike zatvorene u
koverte, koje bi on pokušao paranormalno reproducirati na polaroid
filmu. Prvom prilikom kad je Ajzenbad u jednoj hotelskoj sobi u Čikagu
vidio Seriosa kako snima paranormalne fotografije, psihijatar je sa
sobom ponio dvije slike zgrada moskovskog Kremlja, svaka stavljena
između dva kartona i spremljena u zasebnoj debeloj žutoj kuverti.
Jedna od slika koje je Serios proizveo na ovoj seansi predstavljala
je visoku, usku zgradu koju je jedan od prisutnih identificirao kao
čikaški Vatrogasni toranj - karakteristično mjesto koje je moglo biti
poznato i Tedu Seriosu . Kada se činilo da je ovo potpuno udaljeno od
prave slike, Ajzenbad je bio vrlo impresioniran, djelimično radi toga
što su neke slike i simboli na slici bili relevantni sa pravcem
razmišljanja u njegovoj svjesti u tom trenutku.
Međutim, nakon dvije godine, Ajzenbad je naišao na jedan drugi
prizor zgrada Kremlja, ovog puta Ivanov zvonik, koji se samo djelimično
vidi na jednoj od onih «mislografija». Tek tada je shvatio da on ima
"lako uočljivu" sličnost sa čikaškim Vatrogasnim tornjem. Serios je
napokon ostvario pun pogodak.
Međutim, događali su se i neuobičajene stvari. U svibnju 1965.
Serios je proizveo 11 neznatno različitih «mislografija» nečega što je
izgledalo da je staklena fasada neke trgovine. Na jednoj od njih je
pisalo "Stari zlatni dučan" i jasno se vidjelo napisano krupnim slovima.
Dvije godine nakon toga to mjesto je prepoznato kao trgovina - Wells
Fargo Express Office. Ajzenbad kaže da se promjena imena nije mogla
desiti kasnije od 1958. godine, a moguče i ranije. No, i pored
nastojanja nije se uspjelo doči do bilo kakove fotografije te radnje iz
njenih ranijih dana.
Mada Seriosove «mislografije» savršeno odgovaraju (osim imena)
današnjem izgledu trgovine, postoji neobična zamjena na jednoj slici
slova "w" za "o", tako da stoji "The Wld Gold Store", "W" je točno tamo
gdje bi bilo da je napisano "Wells Fargo".
Nešto slično se desilo sa slikom koja je prikazivala dva kata jedne
zgrade i neka slova pomalo zamučena, ali koja su se ipak mogla
razaznati. Zgrada je prepoznata kao hangar zrakoplovnog odjeljenja
kanadske konjičke policije, ali su na mislografiji uočene čudne greške u
pisanju. Na Seriosovoj slici piše "Air Division Cainadain Moun ",
umjesto «Air Division Canadian Mounted Police». Da je Serios na neki
način koristio skrivene slajdove da napravi svoje slike onda bi riječi
bile pravilno ispisane. Jedna druga, vrlo jasna «mislografija» pokazuje
Viljemsove štale, preko puta zgrade opere u Sentral Sitiju. I na njoj je
došlo do neobičnih grešaka. Cigle su izmijenjnog oblika, a prozori su –
zazidani!
Zbog «mislografija» na kojima je izgledalo da je Serios
fotografisao prošlost ili iskrivljenu stvarnost, dr Ajzenbad i neki
drugi istraživači organizirali su eksperimentalnu seansu 27. svibnja
1967. u Prirodoslovnom muzeju u Denveru u kome su bili okruženi
neolitskim i paleolitskim eksponatima. Nadali su se da će Seriosova moč
možda na filmu uhvatiti nešto što je staro nekoliko hiljada godina.
Čudna zamjena
Serios je bio uvjeren u uspjeh i počeo se koncentrirati na prizor
čovjeka koji pali vatru. I odista, «mislografije» su zabilježile
nekoliko neolitskih prizora, od kojih je najimpresivnija ona koja
prikazuje Neandertalca u čučečem položaju. Međutim, leća Seriosove
kamere nije zaronila u prošlost da bi zabilježila ovu sliku. To je odmah
uočila profesorica H. Mari Vermington i rekla, da je to jako slično
dobro poznatom modelu Neandertalca iz Fildovog prirodoslovnog muzeja u
Čikagu čije se slike prodaju kao razglednice širom Amerike.
Što se desilo? Da li je Serios krivotvorio
fotografije?
Detaljnom istragom, u koju su bili uključeni brojni eksperti,
ustanovljeno je da je to bilo nemoguce, ali nije objašnjeno zašto je na
Seriosovim fotografijama zabilježen prizor iz Fildovog prirodoslovnog
muzeja, a ne iz muzeja u Denveru.
Uskoro nakon ove seanse Seriosove parapsihološke sposobnosti su
nestale i kroz godinu dana, mada je i dalje nastavio da sa izlaže
eksperimentima, jedino što je mogao proizvesti bile su crne ili bijele
slike bez raspoznatljivih figura.
Serios je gubio svoju moč i ranije - najduže na period od dvije
godine - i činilo se kao da se radi o nekakvom upozorenju. Rekao je :
"To je kao da se spusti zavjesa, i to ti je sve, brate."
Ali, možda jeste bilo upozorenja. Posljednja fotografija koju je
pod nadzorom stručnjaka napravio u lipnju 1967. godine pokazala je sliku
- zavjese koja se spušta!
Eto...malo dugačko, ali ima i toga, pa to svi znamo, "mašta može
svašta"
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala što me čitate, posjećujete i komentirate!