utorak, 23. ožujka 2010.

Dvorci duhova

Engleska je zemlja s uistinu dugom povijesti, tradicijom i legendama. Na njenom se području nalazi preko 1400 srednjovjekovnih dvoraca i, naravno, za većinu od njih kruže priče o tome kako u njima žive duhovi i javljaju se razne druge nadnaravne pojave. Tri naj, naj…

Chillingham Castle

Obilježen kao dvorac s najviše duhova, Chillingham Castle u Northumberlandu na sjeveru Engleske poznat je po cijeloj zbirci nemirnih duša. Najpoznatiji među njima prozvan je Blue Boy, a njegovi stravični krici odjekuju navodno oko ponoći od hodnika dvorca do najbližih naselja.

Nakon toga, kaže legenda, svjetlost obasja veliki bračni krevet u obližnjoj sobi i lik malog dječaka se ukaže na nekoliko sekundi. Najjezovitije u cijeloj priči jest što su prije nekoliko godina u zidu iza kreveta pronašli kosti malenog dječaka i ostatke plave odjeće na njima.

Old Wardour Castle

Sagrađen u 14. stoljeću, Old Wardour Castle u Wiltshireu na jugozapadu Engleske slovi kao najromantičniji među engleskim dvorcima. Na imanju je snimljen i film s Kevinom Costnerom 'Robin Hood: princ lopova', no nešto drugo mu je dalo zasluženo mjesto na ovom popisu.

Lady Blanche Arundell je tijekom engleskog građanskog rata u 17. stoljeću izdržala sa svojim slugama Cromwellovu opsadu koja je trajala skoro mjesec dana. Nakon što je dvorac osvojen Lady Blanche je zatvorena i ubrzo pogubljena. Naravno, prema nekim navodima, ona se još uvijek rado prošeće od dvorca do jezera, pa postoji vrlo velika vjerojatnost da ćete je sresti nađete li se tamo u sumrak.

Berry Pomeroy Castle

Nedaleko od nacionalnog parka Dartmoor u Devonu nalazi se ukleti dvorac Berryja Pomeroya. Danas romantična ruševina, ovaj dvorac iz 13. stoljeća je dom mnogim nadnaravnim događanjima, od kojih je najčešće pojavljivanje dotične White Lady. Pojavljuje se u mračnim tamnicama ispod dvorca te na vrhu dvorca. Pretpostavlja se da je riječ o duhu Margaret Pomeroy koju je u tamnicu zatvorila njena vlastita sestra ostavivši je tamo da polako i u mukama umre od gladi.

PARIŠKE KATAKOMBE

Takozvano carstvo mrtvih iliti pariške katakombe skrivaju u svojoj utrobi više od sedam milijuna leševa stanovnika Pariza. Katakombe su bile dio rudnika, no kako su se krajem 18. stoljeća gradska groblja počela bjesomučno puniti, vlasti su odlučile višak mrtvih preseliti ispod grada.

Leševi su lijepo poslagani i označeni po godinama smrti, a hodnici se prostiru na preko 300 kilometara i dosta su komplicirana oblika, pa bez obzira na to je li običan dan, petak 13. ili Noć vještica - nemojte bauljati onuda sami.

KAPELICA KOSTIJU

'Mi kosti čekamo vaše', stoji poput dobrodošlice na ulaznim vratima Capele dos Ossos - Kapelice kostiju, glavne turističke atrakcije u portugalskom gradiću Evori.

Šarmantno, rekli bi neki, a isto su vjerojatno mislili i svećenici koji su u 17. stoljeću prikupili kosti s lokalnih groblja te proveli mnoge sretne sate gradeći ovu nevjerojatnu kapelicu, u kojoj će vam zadnja stvar na pameti biti molitva. Osim možda one za vlastiti život.

U izgradnji Kapelice kostiju upotrijebljene su kosti pet tisuća ljudi, a jednom kad uđete u nju nećete moći odvojiti pogled od zidova, stupova, stropa, po kojima se sustavno isprepliću lubanje i kosti, tvoreći tako toliko morbidni ambijent da već nakon nekoliko trenutaka postaje potpuno fascinantan.

Onima najhrabrijima preporučujemo posjet otoku Poveglia u blizini Venecije, gdje su smještena tijela umrlih od kuge koja je taj grad snašla 1576, a koji je nekoliko stoljeća kasnije postao dom i jedne bolnice u kojoj je ozloglašeni liječnik mučio svoje pacijente. Dovoljno stravično?

SOBA ANNE FRANK

Na našoj listi jezivih mjesta našla se i soba u kojoj se tijekom rata skrivala Anna Frank. Neki, naime, tvrde kako kad uđete u sobicu možete osjetiti hladne struje na nekim mjestima, a kad otkuca ponoć pojavljuje se i figura mlade djevojke. Većina, naravno, vjeruje da je riječ o Anni koja u trenucima ukazanja stoji nepokretna i gleda kroz prozor.

'Zabilježen' je i zvuk kotrljanja podno stepenica, na kojima se jednom prilikom prosula vreća graha. Navodno se identičan zvuk ponavlja s vremena na vrijeme bez nekog određenog vanjskog faktora. Kako god bilo, čak i ako ne vjerujete u nadnaravno, morate priznati da kada je Noć vještica u pitanju djeluje zabavnije od zamaskiranog izlaska u lokalni kafić. A prođe li vas jeza ili žmarci na nekom mjestu, što god radili, ne okrećite se...

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala što me čitate, posjećujete i komentirate!