subota, 16. siječnja 2010.

Paranormalne pojave


S obzirom da sam na starom blogu prvenstveno pisala o paranormalnim pojavama, životu s one strane, susretima s duhovima i sl., objavljivat ću tu i tamo koji post iz arhive starog bloga. Tako da dobijete sliku o svemu, a i ja da mogu nastavit gdje sam stala, da bude sve povezano. A na to su me ponukali i neki stari prijatelji kojima fale te moje teme, pa da zadovoljimo sve apetite eto moje

PRIČE PRVE

 Zbilo se to prije dosta godina, uglavnom prije rata u susjednoj nam državi.
Bila sam pozvana k jednoj obitelji u goste preko vikenda.

I tako... dođoh ja u goste, u novu sredinu, novi kraj, novi ljudi. No, to doista nije niti bitno za cijelu ovu priću.
 
Sve je bilo u redu, obitelj O.K., susjedi O.K., kuća normalna, doduše nešto skućena, malo dograđivana, ali više manje sve su kuće takve. Nisam ništa osjetila kada sam prvi puta ušla u kuću.
Doduše više se ne sjećam što se točno zbivalo i kako su se stvari razvijale.
Ne znam što je prethodilo nizu događaja koji su uslijedili...
 
Dakle, sve je bilo u redu do trenutka kada sam prvi puta ušla u kupaonicu.
Kupaonica je bila majušna, nalazio se unutra wc, umivaonik, mašina za rublje i kada mislim, ili tuš kabina, više nisam sigurna, ali nije niti bitno.
Kupaonica je bila veličine kojih 2x2 m ili 3x3, tu negdje. Znaći, kada sam prvi puta bila u toj kupaonici jednostavno su počeli padati ručnici, pali su na pod sami od sebe. Prije toga su visjeli na onom metalnom držaču. U stvari prvo je pao jedan, dignem ja njega, zatim padne drugi. E, nakon tog drugog sam bila sigurna da nisam ja ta koja ih ruši, ali svi mi razmišljamo na način da se takve stvari događaju samo na filmu, a ne nama, nama se ništa takovog ne može i ne smije dogodit.
Podigla sam i drugi ručnik i stavila ga gdje mu je mjesto te žurno izašla iz kupaonice da se nebi slučajno ponovilo.
 
Kada sam drugi puta ušla u kupaonicu, sve se ponovilo, ponovno je pao ručnik, dignem ja njega, ali sada pratim situaciju, i to na način da sam se potpuno primirila. I kad ono opet padne ručnik, sam od sebe. Tada sam shvatila - netko me ne želi ovdje.
Prije tog doživljaja nikada nisam imala nikakve susrete s nadnaravnim ili nečim sličnim, o duhovima koji se javljaju u snu, koracima koji se noću čuju, lupanju po zidovima, o tome sam samo slušala od drugih ljudi kojima se obično činilo da onaj koji je to ispričao je to ni više ni manje već -izmislio-
 
Jednostavno sam osjetila, znala sam da je to znak da sam nepoželjna, grozno jel’da. Ništa nisam čula, ništa fizičkog osjetila, ali sam znala i bila sam čak i sto posto sigurna u to.
 
To se zbilo odmah prvi dan kada sam stigla tamo. Nakon večernje toalete u kupaonici s ručnicima valjalo je poć u krevet na spavanje. E kakva je to noć bila, vjerojatno je nikada neću zaboraviti...
 
U neko doba noći iznenada se probudim (osobe sa slabijim živcima ne bi trebale dalje čitati), u sobi tama, naravno kad je bilo gluho doba noći... i kak sad da to opišem? To kaj se desilo?
A ništ se nije desilo, osim kaj sam bila oči u oči s pravim pravcatim duhom. Ležao je, točnije nalaktio se na kojih 10 centimetara od mene, u krevetu naravno, i gledao me. Gledam ja njega, gleda on mene. Ja stisnem oči (zažmirim), ponovno ih otvorim, on je još uvijek tu, gleda me i gledam ja njega... "ceri" mi se. Poznat vam je taj izraz "ceriti se", to je ono kad vas netko podrugljivo gleda s lalovkom (ustima) razvučenim doslovce od uha do uha. Lijevu ruku (ako je to bila ruka), tako je izgledalo, držao je na krevetu, na nju je bio naslonjen, a desnu je ispružio, recimo preko tijela. Da znam dobro crtati točno bih ga mogla nacrtati, ali nisam tako dobra u tome. Izgledao je potpuno jasno, pa naravno kada je bio tik do mene. Bio je bijel, čak nije bio ni proziran, izgledao je poput oblaka oblikovanog u ljudsko tijelo. Tako nekako. Nisam uočila na njemu niti odječu, niti kosu, niti bilo koji drugi detalj osim da se "cerio". Nakon što sam po drugi puta zatvorila oči više ga nije bilo. Naravno nakon toga više nisam niti oka sklopila, te sam jedva dočekala jutro. A jutrom počinje novi dan... Nastavak svima može biti poznat, vratila sam se doma.
 
Tamo više nikada poslije nisam bila. S mojim domaćinima nisam o tome pričala, a i osobu koja me pozvala nakon nekog vremena prestala sam viđati.
 
Znam, i onda sam znala da je otac te obitelji pokojni, ne znam okolnosti smrti, niti gdje je umro, ali znam da me on iz nekog razloga nije želio tamo vidjeti, pa sam mu ispunila želju.