ponedjeljak, 31. listopada 2011.

Happy Halloween

Noć vještica – Samhain

100_0131Svi sveti (1.11.) i Dušni dan (2.11.) danas su tradicionalni kršćanski blagdani koji se obilježavaju svake godine. No, mladima je sigurno zanimljiva noć između 31. listopada i 1. studenog, u nas poznata kao Noć vještica (Halloween). Hrvatski prijevod Noć vještica zapravo je netočan jer riječ Halloween dolazi od All Hallows Eve, tj. Noć svih svetih. Praznik je planetarnu popularnost stekao nakon istoimenoga sjajnog horora redatelja Johna Carpentera. Tada se izraz Noć vještica udomaćio kod nas, ali u Hrvata običaj proslave noći vještica nije uzeo osobitog maha. Mnogi misle da je Noć vještica američka izmišljotina, no prava je istina da su proslavu Halloweena u Ameriku donijeli europski imigranti. Maksimalno komercijaliziravši praznik Amerikanci su nam ga vratili natrag.

Sahmain

Početak priče o Halloweenu vraća nas 2 000 godina unatrag, običajima drevnih keltskih plemena koja su živjela na području današnje Irske, Ujedinjenog Kraljevstva i sjeverne Francuske. Keltska nova godina počinjala je s datumom koji danas odgovara 1. studenom. Proslavom tog dana označivao se kraj ljeta i žetve i početak mračne, hladne i duge zime, vrijeme koje se često povezuje sa smrću. Kelti su vjerovali da se u noći uoči nove godine gubi granica između svijeta živih i mrtvih i da se tada duhovi mrtvih vraćaju na zemlju. Taj se praznik zvao festival Sahmain. Vjerovali su također da prisutnost duša s drugog svijeta druidima olakšava pretkazivanje budućnosti. Druidi su bili keltski svećenici i ritualni vjerski vođe. Tijekom sahmainskog festivala palili su velike svete vatre- lomače oko kojih su se okupljali, žrtvujući plodove žetve i životinje keltskim božanstvima. Za vrijemesvetkovinenavlačili su na sebe kožu i glave životinja.

Godine 43. Rimljani su okupirali većinu keltskog teritorija. Tijekom sljedećih 400 godina, upravljajući keltskom zemljom, pokušali su promijeniti vjerske običaje keltskih plemena namećući im proslavu svoja dva festivala s tradicionalnom keltskom proslavom Sahmaina. Prvi festival bio je Feralia, dan potkraj listopada kada su se Rimljanin sjećali svojih mrtvih. Drugi festival bio je u čast Pomona, rimskog boga voća i drveća. Simbol Pomona bila je jabuka koja se i danas tradicionalno povezuje s proslavom Halloweena.

U ranim stoljećima poslije Krista zemljom Kelta proširio se utjecaj kršćana, a svećenstvo je dobilo uputu iskoristiti vjerske običaje poganskih naroda, a ne ih uništiti. Tako je papa Bonifacije IV. u VII. stoljeću imenovao 1. studeni danom Svih svetih. Danas je rašireno vjerovanje da je papa zapravo zamijenio keltski festival Sahmaina, crkveno osporavani praznik, s kršćanskim blagdanom Svih svetih. Na Svisvete se zapravo slave svi kršćanski sveci, jer za sve nije predviđen neki poseban dan u kalendarskoj godini. U XI. stoljeću, Crkva je 2. studeni proglasila danom svih mrtvih duša (All Souls's Day - Dušni dan). Slavilo se slično kao i Sahmain, paljenjem velikih lomača, povorkama odjevenim u kostime svetaca, anđela i vragova.

Danas je to dan kada živi mole za duše mrtvih, a drevni običaji preživjeli su pod novim imenom.

Vrijeme čarobnjaštva i magije

Simbolizam koji nose lutajući mrtvi nije se mogao iskorijeniti i drevna vjerovanja nisu do kraja nestala, ali značenje tradicionalnih božanstava se umanjilo. No, i dalje su se nadnaravna bića i sile povezivale s proslavom Svih svetih. U Irskoj su vile zamijenile mitska zla bića. Običaj po kojemu se pred kućom ostavlja hrana i piće potječe iz drevne prakse ostavljanja hrane kako bi se udobrovoljile duše mrtvih. Bogati su hranom darovali siromašne, a oni bi zauzvrat molili za njihove mrtve rođake. Tradicionalno odijevanje u kostime i stavljanje maski nastavilo se, a da bi mrtve duše držali podalje od svojih domova ljudi su im ostavljali hranu i piće ispred vrata.

U Engleskoj su pekli tzv. "dušne kolače", u Walesu se sačuvala izreka "saved by the bell" - naime, za Svisvete ljudi bi se dobro napili jer su vjerovali da će ih tako zli duhovi i utvare zaobilaziti. Nakon takve noći većina ljudi dočekala bi jutro onesviještena u nekom jarku i nije se znalo tko je živ, a tko mrtav. U to vrijeme Europom je vladala kuga i zakopavalo se sve što se nije micalo, ali bi za svaki slučaj, svima za ruku privezali špagicu koja je na kraju imala zvonce. Živi zakopani sljedeće bi jutro bili otkopani.

Do Amerike i natrag

Došavši u Ameriku, europski imigranti različitih etničkih skupina donijeli su sa sobom izmijenjene običaje slavljenja Halloweena. Zbog krutoga protestantskog sustava karakterističnog za ranu Novu Englesku, proslava Halloweena bila je vrlo ograničena. Tijekom 19. stoljeća godišnji jesenski festivali postali su uobičajeni, ali Halloween se još nije slavio u cijeloj zemlji. U drugoj polovici 19. stoljeća Ameriku je preplavio novi val imigranata. Milijun irskih imigranata koji su bježali od gladi izazvane nestašicom krumpira svakako je pridonio popularizaciji Halloweena. Usvajajući irske i engleske običaje i tradiciju, miješajući ih s tradicijom i običajima američkih Indijanaca, Amerikanci počinju slaviti Halloween. Kostimirani idu od kuće do kuće moleći novac i hranu. Mlade žene vjerovale su da ako uzmu zrcalo i stepenicama se spuste unatrag da će im se u zrcalu ukazati lice budućeg muža.

Početkom prošlog stoljeća Halloween je postao uobičajena kostimirana zabava mladih. Tadašnje zajednice nisu podržavale zastrašujuće i groteskne običaje te je proslava Halloweena postupno izgubila duhovni i religiozni prizvuk. Dvadesetih godina prošlog stoljeća ta proslava postaje svjetovni praznik s obveznim paradama u gradovima i s osobitim naglaskom na zabavu. To postaje praznik mladih, ali zbog baby booma pedesetih godina u Americi seli se iz gradskih središta u škole i domove. Tako je rođena nova američka tradicija. Danas Amerikanci potroše oko 6,9 milijardi dolara na godinu za proslavu Halloweena i to je drugi po veličini praznik u komercijalnom smislu.

Tikva, buča - simbol koji je ostao

Buča je plod biljke iz porodice Cucurbitacae u koju se ubrajaju još tikvice, krastavci i dinje. Raste autohtono na sjevernoj zemljinoj polutki. Naziv potječe od francuskog istraživača Jacquesa Cartiera koji ju je, istražujući sjevernuAmeriku, nazvao velika dinja (pompions), a iz toga naziva proizašao je naziv koji se danas koristi - pumpkin.

Sjemenke zrelih plodova buče (lat. Cucurbita pepo), koje se sabiru tijekom rujna i listopada, sadržavju fitosterole, tokoferole, selen, natrij i željezo u tragovima. Bogata je vlaknima i dobar je izvor vitamina A i B. Buča je ljekovita i od davnih vremena upotrebljavala se za umirenje kože kod pojave akni. Najveća buča nađena je 2003. u okolici Bostona i težila je 155 kilograma.

Priča o Jacku škrtici i njegovoj svjetiljci

Izdubljena bundeva danas je postala popularan i nezaobilazni dio proslave Halloweena. Sazrijevajući u listopadu, postaje hrana na mnogim stolovima. Malo ljudi zna kako je tradicija dubljenja bundeve i paljenja svijeće unutar nje zapravo nastala.

Priča o Jacku O'Lanternu jedna je od brojnih irskih legendii vezana je uz čovjeka nazvanog nadimkom "škrticaJack". Prema priči, škrtica Jack pozvao je vraga na piće. Kako je bio škrt i nije želio platiti piće uvjerio je vraga da se pretvori u novčić kako bi njime obojici platio piće. Kad je vrag to učinio, Jack je odlučio zadržati novac i stavio ga je u džep uz srebrni križić koji je onemogućio vraga da se vrati u svoj prvobitni oblik. Jack je pristao osloboditi ga pod uvjetom da ga vrag neće gnjaviti sljedeću godinu dana i da neće tražiti njegovu dušu kada umre. Nakon godine dana, kad se vrag vratio, Jack ga ponovno prevari nagovorivši ga da se popne na drvo i ubere s njega plod. Kad se vrag popeo, Jack je brzo u kori drveta izdubio križ i vrag nije mogao sići dok nije Jacku obećao da ga neće gnjaviti sljedećih 10 godina. Uskoro je Jack umro, ali mu Bog nije dopustio da dođe na nebo. Vrag pak, ljut na Jackazbog njegovih prijevara, a i zbog obećanja da će ga ostaviti na miru, nije ga pustio u pakao. Poslao je Jackau mračnu noć samo s komadićem upaljenog ugljena da mu osvjetljuje put. Jack je stavio ugljen u izdubljenu bundevu i otada luta svijetom tražeći svoju dušu.

S vremenom u Irskoj i Škotskoj ljudi su počeli raditi svoje primjerke bundeva, dubeći u njima različita zastrašujuća lica i stavljajući ih u prozor ili blizu vrata tjerajući tako škrtog Jacka i druge zle duše. Taj je običaj prenesen u Ameriku i danas je tradicionalno povezan s proslavom Halloweena. Intenzivne narančaste boje s upaljenom svijećom u izdubljenoj unutrašnjosti, treperi tajanstveno i zastrašujuće na prozorima i ispred kuća u Noći vještica. I danas taj praznik ujedinjuje mnoge mistične priče i vjerovanja, a stoljeća koja su prošla nisu umanjila tajanstvenost drevnih keltskih običaja. Maskiranje u vještice, kosture i demone, lutanje od vrata do vrata u potrazi za hranom i pićem simbolički povezuje svijet živih sa svijetom mrtvih, a smrt se, kroz magičnu proslavu te tajanstvene noći, potvrđuje kao

(preuzeto s zdrav život)

I na kraju sretna vam Nova godina vještice moje drage ma gdje god bile

pusač